Finski ministar obrazovanja: ‘Učimo decu smislu života’

Škola bi trebalo da bude mjesto gdje učimo djecu smislu života; gdje djeca uče da su nam potrebna; gdje se mogu naučiti zajedništvu.

Finski obrazovni sistem nam često djeluje paradoksalan jer krši mnoga pravila koja mi uzimamo zdravo za gotovo. Djeca u Finskoj u školu ne kreću prije sedme godine. Imaju više raspusta, kraću nastavu i manje domaće zadaće od ostalih industrijalizovanih nacija. Ne postoje programi za nadarene, gotovo da nema privatnih škola, a nema ni standardizovanih testova na državnom nivou.

Ipak, tokom protekle decenije, Finska je po uspjehu svojih učenika konstantno na samom vrhu prema Programu za međunarodno testiranje učenika (PISA). Inače, PISA je standardizovani test koji rade 15-godišnjaci u 65 država i teritorija širom svijeta. Finski đaci nisu uvijek bili među najboljima. Finska je iznova gradila svoj odlični, efikasni, i ravnopravni obrazovni sistem tokom nekoliko decenija, a koncept kojim se vodila gotovo svaka obrazovna reforma bio je jednakost. Finski paradoks je u tome što fokusiranjem na jednakost za sve, Finska uspijeva razvijati individualni potencijal svakog djeteta.

Šta možemo naučiti od Finske?

U Finskoj se često može čuti izreka: “Ne možemo si priuštiti da protraćimo nijedan mozak.” Djeca se smatraju jednim od najvrednijih resursa Finske. Ulažete mnogo u obezbjeđivanje osnovnih resursa, tako da sva djeca mogu napredovati. Kako ove ideje podupiru vaš obrazovni sistem?

„Nekada smo imali sistem koji nije bio uistinu ravnopravan. Moji roditelji nikada nisu imali pravu mogućnost da studiraju ili da steknu visoko obrazovanje. Tokom 1960-ih godina smo odlučili da ćemo pružati besplatno kvalitetno obrazovanje za sve. Čak su i univerziteti besplatni. Ravnopravnost znači da podržavamo svakoga i da nećemo protraćiti ničije vještine. Mi ne znamo u šta će izrasti naša djeca – ne možemo znati da li će jedan prvačić postati slavni kompozitor ili naučnik. Bez obzira na pol, porijeklo, društveno-ekonomski status, svako treba da dobije jednaku šansu da najbolje iskoristi svoje vještine.  To je važno zato što mi radimo na razvoju potencijala ukupnog ljudskog kapitala u Finskoj. Iako nemamo naftu ili minerale ili neke druge prirodne resurse, mi mislimo da je ljudski kapital takođe vrijedan resurs.“

Koliko dobro funkcioniše finski obrazovni sistem, zasnovan više na jednakosti nego na visokim akademskim dometima?

„Izgradili smo školski sistem zasnovan na jednakosti kako bismo obezbijedili razvoj potencijala svakog pojedinca. Sada možemo vidjeti da to dobro funkcioniše. Prošle godine, OECD je testirao odrasle iz 24 države, ocjenjujući vještine kod odraslih u dobi između 16 i 65 godina, pomoću testa koji se zove PIAAC (Program za međunarodno testiranje znanja i vještina kod odraslih), a koji testira pismenost, računanje i rješavanje problema u visoko-tehnološkom okruženju. Finska je po svim kategorijama bila ili prva ili u samom vrhu. Ali bilo je razlika među dobnim skupinama. Test je pokazao da su svi mlađi Finci, koji su imali priliku da idu u obaveznu osnovnu školu nakon reformi, imali jako visoko znanje, dok su oni stariji, koji su obrazovani prije reformi, imali prosječno znanje. Tako da naš obrazovni sistem odgaja ljude koji imaju izuzetno dobre vještine i veliko znanje – znanje koje se stvara ulaganjem u obrazovanje. Mi imamo mala odjeljenja i svi učenici idu u isto odjeljenje, ali dajemo više podrške slabijim učenicima, jer to su pojedinci kojima je i potrebno više podrške. Na taj način smo sigurno da ćemo iskoristiti/razviti vještine i potencijal svakog pojedinca.“

U svim finskim školama, učenicima je dostupan veliki broj stručnih odnosno praktičnih časova (domaćinstvo, umjetnost, tehnologija, itd.).  Na primjer, u jednoj srednjoj školi djeca uče kako da spreme doručak, a u drugoj kako da sašiju sebi kupaći kostim. Nastavnici se slažu da je za učenike važno da imaju raznovrsne aktivnosti tokom dana i čini se da ne postoji stigma u vezi sa stručnim obrazovanjem. Da li je isti stav u svim školama u Finskoj?

„Da, mi definitivno vjerujemo da su za mlade ljude jednako važne rukotvorine, kuhanje, kreativna zanimanja i sport. Vjerujemo da mladi tako imaju više koristi od vještina koje uče u školi.“

Ne mislite li da im to oduzima vrijeme od naučnih predmeta?

„Naučni predmeti nisu sve što je djeci potrebno. Djeci je potrebno mnogo više. Škola bi trebalo da bude mjesto gdje učimo djecu smislu života; gdje djeca uče da su nam potrebna; gdje se mogu naučiti zajedništvu. Takođe mislimo da je škola jednako važna za sticanje dobre predstave o samima sebi, snažnog senzibiliteta prema osjećanjima drugih ljudi … i razumijevanja važnosti brige o drugima. Mi definitivno želimo da sve to inkorporiramo u obrazovanje.

Takođe vjerujem da je jako važno ponuditi djeci raznovrsne predmete tokom nastave. Isprobavamo i kako izgleda imati veće pauze tokom nastave za učenike osnovnih škola. U nekoliko osnovnih škola smo nedavno uveli sportove, rukotvorine, ili školske sekcije sredinom nastave, umjesto ujutru ili poslije škole kao što inače radimo. Na taj način pomažemo djeci da skrenu misli na nešto drugo i rade nešto drugačije i kreativniije tokom dana.“

U Finskoj ne postoji koncept filtriranja ili cenzurisanja sadržaja na internetu.  Djeci i nastavnicima je dato jako mnogo autonomije. Istovremeno, nastavnici u Finskoj dobijaju jako mnogo podrške. Praćenje časa od strane mentora i davanje povratne informacije nastavniku je veoma česta praksa. Finska je takođe poznata po velikim ulaganjima u kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika. Možete li reći nešto više o ovoj kombinaciji nezavisnosti i podrške?

„Nastavnici imaju mnogo autonomije. Oni su visokoobrazovani, svi imaju mastere i veoma je jaka konkurencija. Mi vjerujemo da moramo imati visokoobrazovane nastavnike, jer tada možemo imati povjerenja u njih i znati da dobro rade svoj posao. Oni moraju pratiti državni nastavni program, ali imamo i lokalne nastavne programe. Smatramo da dobre rezultate postižemo upravo zahvaljujući državnom, univerzalnom nastavnom programu.

Mi ne testiramo naše nastavnike i ne tražimo od njih da dokažu svoje znanje. Ali istina je da ulažemo mnogo u dodatne obuke za nastavnike i nakon što postanu nastavnici.

Takođe vjerujemo i našim učenicima. Naravno da im dajemo ispite i testove da bismo znali kako napreduju, ali ih ne testiramo na državnom nivou. Vjerujemo u naše škole jer smatramo sve škole jednakima. Roditelji ne moraju da biraju škole u Finskoj i ne moraju razmišljati u kojem dijelu grada treba da žive da bi njihova djeca išla u dobru školu.

I u Finskoj počinju da se javljaju određeni problemi….u nekim školama u predgrađima sa više imigranata i većom nezaposlenošću, ali mi pomažemo tim školama tako što više ulažemo u njih.

Ali, znate, novac ne garantuje bolje obrazovanje. Mi ne vjerujemo da će ulaganje novca učiniti neku školu boljom, koliko fokusiranje na ono što činimo u nastavi i davanje individualne podrške svakom djetetu.“

 Tekst izvorno u The Atlantic. Prevela Milica Plavšić.

Advertisements

One thought on “Finski ministar obrazovanja: ‘Učimo decu smislu života’

  1. Не знам јесте ли читали Анастазију (Звонећи кедри Русије) Владимира Мегреа,у трећој књизи пише о васптивању ученика, и деце.Занимљиво је ако сте у прилици прочитајте

    Liked by 1 person

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s