Učitelji, ma gde bili, svuda isti – posvećeni dečijem narodu

Ovako misli i govori kolega Nikola, a ja sa potpuno sa njim slažem.

Nikola Grčević (53) naoko je sasvim običan učitelj razredne nastave u Osnovnoj školi Zrinskih i Frankopana u Otočcu. Djecu uči 30 godina, a roditeljima i učenicima on je poseban i jedinstven.

– Njemu je svako dijete jednako vrijedno i baš prema svakom se odnosi toplo i prijateljski. Petkom ne zadaje zadaće jer smatra da je vikend vrijeme za odmor, a na školskim priredbama njegova djeca nastupaju sva zajedno. Učitelj Grčević je u pravom smislu riječi učitelj i odgojitelj djece jer ih kroz rad i igru uči, odgaja i priprema za sve životne izazove – smatra majka jednog Grčevićeva učenika.

Slaže se s tim i 17 učenika trećeg razreda kojima učitelj Nikola predaje već dvije godine, od prvih školskih dana.

– Učitelj je super – rekli su nam svi uglas. A Grčević skromno kaže da samo radi posao koji obožava te da se ne ističe među kolegama.

– Svakom djetetu pristupam individualno jer svako ima drukčije mogućnosti. Djecu moramo uvažavati, slušati njihove probleme i moramo se spustiti na njihovu razinu. Ona nisu samo broj. Djetetu se mora prodrijeti u dušu i s njima se moramo što više igrati. Djeca do četvrtih razreda uče kroz igru, no neki učitelji preozbiljno shvaćaju manje razrede. Kad sam u razredu, ja sam jedan od njih. Ponekad i zaboravim koliko imam godina. Najvažnije je da dijete s osmijehom dođe u školu i s osmijehom otiđe kući – govori učitelj Grčević. Najsretniji je kada dijete uspije savladati ono što mu ne ide jer tada dobije motivaciju za daljnji rad. Zbog toga odvoji vrijeme za svako dijete u razredu. Testove ne zadaje sve dok i posljednjem djetetu nije jasno gradivo koje uče.

Od početka ih učim da su svi vrijedni i ne dozvoljavam nikakvo etiketiranje i izdvajanje. Zbog toga svako dijete sa svojim mogućnostima sudjeluje u priredbi. Vrlo je važno djecu odmah uključiti u javni nastup, a znamo da se i odrasli toga boje, no to nam svima treba u daljnjem životu i radu i to treba odmalena poticati – govori Grčević.

Ranije je igrao i trenirao košarku i vodio školske ekipe na natjecanja. Kaže da su upravo ti učenici koji su kroz školovanje aktivno igrali košarku postigli značajne uspjehe u daljnjem školovanju. Zbog toga i danas djecu uvijek potiče da se bave sportskim aktivnostima jer se kroz njih otvore, te svaku priliku koristi da se kroz igru vježbaju i rekreiraju. Smatra da je gradivo doista sve zahtjevnije te da za nadarenu djecu to nije previše gradiva, no za prosječnu djecu svakako jest. Za primjer nam je pokazao kontrolne listiće iz prirode za treći razred na kojima devetogodišnjaci moraju savladati snalaženje na geografskoj karti, kao i zemljopisne položaje.

– Ocjene u nižim razredima nemaju smisla. One djecu sputavaju. Iako nauče za pet, kada dobiju četiri, plaču. Nisu sva djeca nadarena za glazbeni ili tjelesni, no kad vidim da daju od sebe najbolje što mogu, ne mogu da ne nagradim maksimalan trud. Tad cijenim trud, a ne zadane forme, no na tom području su neki učitelji dosta kruti. Djeci ne zadajem velike zadaće, a već deset godina provodim praksu da im petkom uopće ne zadajem zadaću. Vikend je vrijeme za igru, vrijeme za odmor i za druženje s obitelji. To sam predložio i kolegama i neki su to proveli u praksu. Djeca trebaju vrijeme za igru – zaključuje učitelj Grčević. Smatra da bi se cijeli sustav trebao više zauzeti za djecu jer naši nadareni i izvrsni obrazovani mladi odlaze u inozemstvo, a fakultetski obrazovani kod nas teško mogu dobiti posao.

Izvor: http://www.24sata.hr

Advertisements

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s