Biti roditelj – jedna od najzahtevnijih stvari na svetu

s

Vjerujem da je biti roditelj jedna od najzahtjevnijih stvari na svijetu. Sve u čemu želimo biti dobri zahtijeva ulaganje energije u to.

Kad smo kod roditeljstva, prva dva pitanja koja bi si trebali postaviti su u biti :
“Želim li ja biti roditelj?“ i
„Imam li ikakvu ideju o tome što to znači biti roditelj?“

Vjerujem da su mnogi ljudi postali roditelji a da si ova pitanja nikad nisu postavili ili im nisu posvetili dužnu pažnju. Ako u ovom trenutku razmislite zašto i kako ste postali roditelj (bez obzira je li Vam to trenutno drago ili ne) i budete iskreni prema sebi, zanima me do kojeg odgovora ćete doći.

Budući da je ovo pitanje izuzetno intimno i imam osjećaj da bih prelazio ljudima granice samim njegovim postavljanjem, onda ga nikad ne postavljam. Znatiželja je velika. Zanima me koliko ljudi je bilo Svjesno u što se upušta i zašto, a koliko ljudi je u to “ušlo” jer, eto, završio sam fakultet, zaposlio se, oženio pa je sad vrijeme da imam djecu?!? Zanima me koliko ljudi misli da “više vrijedi” ili su bolji ljudi ili su tek sad potpuni, sad kad su majka ili otac? Zanima me koliko ljudi je postalo roditelj jer se to tako radi, jer to tako treba… i postoje li uopće oni koji su osjetili jasnu želju i poziv unutar sebe da postanu roditelji.

Vjerujem da je biti roditelj jedna od najzahtjevnijih stvari na svijetu. U trenutku rođenja djeteta istovremeno se rađaju Majka i Otac (jer to do tad nisu bili). I to novo i nepoznato iskustvo je izuzetno stresno, pogotovo ako u njega uđemo ili se nađemo totalno nesvjesni. Vjerujem da većina roditelja voli svoju djecu i želi im sve najbolje. Vjerujem isto tako da se priroda i biologija pobrinula da ova novonastala situacija bude što prirodnija. Ono što nam “smeta” na našem vlastitom putu da budemo roditelji kakvi su djetetu potrebni da se razvije njegov pun potencijal je naša psihologija.

Rođenje djeteta je nešto novo i nepoznato. Roditelji odgajaju svoju djecu pod velikim utjecajem vlastitog odgoja kojeg, naravno, nisu svjesni. Mogu slušati savjete svojih roditelja ili stručnjaka koji su dovoljno glasni i sigurni u sebe o tome kako odgajati dijete. Hrpa knjiga napisanih u prošlosti nije razumjela prirodni razvoj djeteta i bila je fokusirana na površinu. Kako dobiti željena ponašanja i odstraniti neželjena? Napisani savjeti i smjernice bile su totalno nesvjesne dubinskih i dugoročnih posljedica po dječju psihu, a kasnije psihu odrasle osobe.

Često pišem o tome kako nas je uvjetovao roditeljski odgoj, ali ne bih htio da od naših roditelja napravimo nekakve ljudske nakaze koje su namjerno činile zlo. Sve su to ljudi koji su također bili povrijeđeni kad su bili djeca. Budući da te povrede nisu proradili, iz tog mjesta ih prenose dalje na svoju djecu. Na svu sreću, zadnjih dvadeset godina se jako puno saznalo o tome što je djetetu potrebno i kroz koje faze prolazi. Zna se točno kakve posljedice zanemarivanje, ignoriranje ili kažnjavanje imaju i na psihu i na tijelo.

Fizičko kažnjavanje djece je Zlostavljanje i nije prihvatljivo. Ukoliko i udarimo dijete, trebamo znati da je to pogrešno. Trebamo mu se ispričati i reći da smo pogriješili. Trebamo napraviti popravak. Vjerujem da je jako mali broj naših roditelja odgajan bez fizičkog nasilja, zanemarivanja i posramljivanja i da im je zato bilo jako teško odgajati nas na drugačiji način.

Ako su nam roditelji bili odgajani u strahu, zanemarivani i kažnjavani, to je na njih ostavilo ogromne posljedice. Koliko god da su nam povreda nanijeli, one su direktna posljedica toga što su i sami bili povrijeđeni. Nisu mogli dati ono što nisu dobili niti su mogli pobjeći od onog što su dobili. No, kako god da su nas oblikovali, to nije nešto što je fiksno. Proradom povreda, otpuštanjem potisnutih emocija, otkrivanjem originalnih potreba, dovršavanjem stvari u kojima je naša psiha zapela možemo promijeniti način na koji se odnosimo prema sebi, a samim tim i način na koji ćemo se odnositi prema našoj djeci tako da se povrede ne prenose dalje. Svatko od nas ulaganjem energije, iskrenošću i strpljenjem može prekinuti ovaj lanac koji se prenosi s generacije na generaciju.

– Dane Cvijanović

https://www.facebook.com/energoterapija

Advertisements

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s