Kako da tumačite dečji crtež II

Šta nam govori dječiji crtež!

Autor: Uredništvo Ringeraja.ba 

image

Danas se dječiji crtež ne smatra „škrabotinom“, već izuzetnom neverbalnom komunikacijom djeteta sa roditeljima, koji nam daje uvid u psihološki razvoj djeteta.

Analizirajući dječije crteže koji su prozor u njihov unutrašnji svet, kroz ono što dijete nacrta pratimo njegov emocionalni i socijalni razvoj, koliko je dijete intelektualno sazrelo, ali i kako se odnosi prema okolini, kako doživljava bliske ljude, njegov stav prema svijetu i slično.

Dječija psihologija najviše analizira dečiji crteži porodice i to je nešto što djeca najčešće i crtaju. Dijete porodicu crta tako što prvo nacrta za njega najbitniju osobu i ta osoba ide krajnje lijevo, ta figura je obično najveća i najbitnija za dijete. Ukoliko je dijete sa tom osobom blisko, ono će sebe nacrtati pored te figure i onda će redom crtati sve ostale članove porodice. Isto tako najveća osoba na slici najvjerojatnije ima veliki psihološki utjecaj na dijete. O porodici djeteta govori nam i blizina likova na crtežu. Ukoliko su udaljeni, vrlo vjerojatno su u toj obitelji slabi kontakti, ako se pak preklapaju, vjerojatno se članovi porodice jedni drugima upliću život zbog čega svakom članu porodice nedostaje individualnost.      Ponekad se roditelji uplaše kada dijete nacrta porodicu, ali izostavi nekog člana. Psiholozi objašnjavaju da je dijete svjesno koga ima u porodici, ali ponekad ima otpor da nacrta nekog, posebno ako su u pitanju mlađa braća ili sestre, jer je pomalo ljubomorno. Kada izostave oca, što rade češće nego majku, njihovo najčešće objašnjenje je: „Tata je na poslu“.

Dječije izražavanje olovkom i papirom kreće od prilike od 15.mjeseca i ova faza odlikuje dječijem uživanjem nekontrolisanim potezima koji mogu biti tamni ili svjetli, a što zavisi o karakteristikama ličnosti djeteta.
U dobi oko 2. godine, dijete počinje crtati zahtjevnije pokrete i linije, a kružnim potezima istražuje kako kontrolisati svoje poteze i, naposljetku, dijete može dati ime svojoj „škrabotini“. Sa dvije godine djeca crtaju ljudsku figuru, tako da iz glaveidu i ruke i noge. Sa tri do četiri godine dijete pri crtanju ljudske figure noge znatno produžava i iz njih se nastavljaju ruke.

Dok je dijete u fazi škrabanja, roditelj za poticanje njegovih likovnih sposobnosti može pitati:
Međutim roditelji moraju i kroz crtež prepoznati dječiju nelagodu ili strah i da zatraži pomoć.
Važno je znati ih prepoznati jer nam omogućuju da bolje upoznamo psihu svog djeteta.
Znakovi upozorenja mogu se izraziti kao: čudovište s mnogo očiju, malo i prekriveno sunce, vrlo tanak i jedva vidljiv potez olovkom. Sve su to različiti elementi crteža koji mogu ukazivati na blagu tjeskobu. Potez olovke prilikom crtanja ako je prelagan, otkriva bojažljivost, hipersenzibilnost, introvertno i često vrlo suzdržano dijete. To može biti i znak potrebe za više pažnje, odobravanja i pohvala.
Ako na papiru ima mnogo križanja prikazanih likova i predmeta, vaše se dijete vjerojatno plaši da će pogriješiti i da neće nacrtati sliku dobro kao ostala djeca: treba pohvaliti njegovu sposobnost i vještinu i otvoreno mu pokazati ljubav koju osjećate za njega.
Kad je potez prenaglašen, do te mjere da je dijete olovkom ili flomasterom gotovo probušilo papir, to bi mogao biti znak velike taštine. Ipak češće otkriva dosta agresivno i hirovito dijete.
Kada su u pitanju boje: Crno je boja straha, ali i bijelo. Ako se dijete blokira pred čistim papirom ili ostavlja puno praznog prostora na svakoj stranici, možda se boji praznine ili ima potrebu za jasnijim granicama, potrebu da mu roditelju kažu dokle smije ići. Ukoliko dijete prednost daje bojama kao što su crna i žuta, to može značiti ljubomoru (odnosno strah da ne izgubi nečiju ljubav).
Boju treba gledati u vezi s prikazanim predmetom: na primjer, crvena lica ljudskih likova mogu biti odraz potisnute agresivnosti i potrebe djeteta da je izbaci iz sebe. Često crtanje krvi, liječnika ili bolnice može ukazivati na tjeskobu. Sunce u dječjoj podsvijesti predstavlja oca. Ako je zamračeno ili previše udaljeno od ostatka crteža, može označavati potrebu za većom komunikacijom s ocem. Kuća je simbol majke. Krov plameno crvene boje može se povezati s agresivnošću usmjerenom prema liku majke, dok ulazna vrata zatvorena lokotom ili velikim ključem mogu biti znak straha od „napada“ drugih ljudi ili znak djetetove želje (koju roditelji potiskuju) da vrata njegovog doma budu otvorena njegovim prijateljima.
Prozori također igraju vrlo važnu ulogu u dječjoj simbologiji: prozorske klupice pune cvijeća odražavaju radost, a zatvoreni prozori ili prozori s rešetkama odraz su straha od otvaranja prema drugima.
Listovi koji padaju s drveća predstavljaju strah od samoće i želju djeteta da ponovno bude posve malo, zaštićeno i uvijek u blizini roditelja.
Posebnu pažnju treba obratiti na cipele, stopala i noge: ako dijete crta roditelje bose, bez stopala ili nogu, to može značiti da nema dovoljno povjerenja u njih i da mu je potrebno više sigurnosti.

Raspored crteža na papiru:

Pokazuje nam kako se dijete uklapa u svoju okolinu. Lijevo znači prošlost i privrženost majci, desno budućnost i oca. Crte usmjerene na gore predstavljaju djetetove snove, a okrenute na dole njegov svakidašnji život. Dijete sigurno u samo sebe smjestiće crtež u sredini papira.

FAZE LIKOVNOG IZRAŽAVANJA
Crteži djece prolaze kroz različite faze, odražavajući njihov emocionalni razvoj.
2-4 GODINE:
Čovjek je predstavljen kao okrugla mrlja.
Do druge ili treće godine dijete slučajnim potezima radi „nečitke“ crteže koji se sastoje od nepovezanih točaka, mrlja i linija. Od treće godine svojim crtarijama počinje davati imena.
Otprilike u toj dobi u crtežima djece javlja se okrugli čovječuljak: krug predstavlja glavu i tijelo, a tanke linije noge i ruke.

5-7 GODINA:
Tijelo i kuća
Oko 5. godine ljudski lik, koji je odraz načina na koji dijete percipira svoje tijelo, mijenja izgled. Sada ispod glave crta tijelo s proporcionalnim rukama i nogama. U toj fazi javljaju se i neki drugi elementi: kuća, stablo, sunce, automobili, cvijeće. Predmeti su poredani linijski: dolje je cesta, trava ili pod, a gore nebo.
Dijete crta ono što zna o stvarima: na primjer zid kuće postaje proziran ako se u kući nalazi čovjek.

8-11 GODINA:
Put prema realizmu
Od osme godine dijete na realističan način počinje predstavljati svijet: crtežu pokušava dati perspektivu i dubinu, ljudske likove i pejzaž obogaćuje detaljima (odjećom, izrazima lica) te prikazuje likove u kretanju. S vremenom, otprilike u desetoj godini, postaje kritičniji prema svojim crtežima i oni često postaju manje spontani.

Advertisements

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s