MALE RODITELJSKE LAŽI

Predlažete zanimljive zajedničke igre. Dijete je doktor, a vi pacijent, da biste mogli leći.

„Gledam te, dušo! Divno!“, a zapravo gledate televiziju. Naći ćete „rupu“ kroz koju je to moguće ili neprimjetno namijestiti dijete.

„Slušam te, i što je onda bilo?“, a nemate pojma o čemu priča i u „mute“ modu pospremate posuđe.

„Evo me, za minutu!“, a znate da nema teoretske šanse.

„Ne možeš sada igrati igricu na mojem mobitelu jer mu je baterija prazna.“

Izmišljate pravila društvene igre.

Glasno se divite najnovijem crtežu, a razmišljate kud s njim. 

Namjerno ćete izgubiti u nekoj igri tako da se možete prestati igrati.

Namjestiti ćete neriješen rezultat kako malac ne bi postao razdražljiv.

Tvrdit ćete da u jelu nema povrća, ovo crveno i narančasto je nešto drugo. Puno finije.

„Nije to onaj sir koji ne voliš, ovo je drugi.“

Govorite djetetu da će mu narasti dugi nos, bude li lagalo (!?)

Lažete o djetetovim godinama kod kupnje karata ili rezervacije. 

Smijete se vicevima koji vam uopće nisu smiješni da ne bi morali slušati poantu ili razočarati mališana.

„Mama se nije svađala s tatom, ljubavi. Razgovarali smo glasno da bi bolje čuli jedno drugo.“

Objašnjavate da neka pića štete djeci. Odraslima ne škode.

„Park je danas zatvoren.“, „Igraonica ne radi danas.“…

„Nema crtića jer je već noć i televizija spava.“

„Ako ćeš pojesti to meso i grašak, sutra ćeš biti najbolji na nogometu.“

„Automobil ne može krenuti dok svi nismo vezani.“

„Ako ćeš to raditi s očima, može ti tako ostati zauvijek!“

„Mama i tata se idu malo odmoriti.“

„Nije došla Zubić vila? Valjda je zaspala, doći će večeras sigurno!“

„Ako mi kažeš istinu, neće biti nikakvih problema.“